Prirodni izvori vitamina C i utjecaj termičke obrade hrane

Najbogatiji izvor vitamina C su svježe voće i povrće; citrusno voće, zelena paprika, jagode, rajčica, brokula, šipak, višnja, crni ribiz, kupus, krumpir, prokulica, repa i drugo lisnato povrće. 
Većina životinjskih vrsta sintetizira svoj vlastiti vitamin C te se on pretežno nalazi u  jetri, a najmanje ga ima u mišićima. Riba također sadrži male količine vitamina C. Vitamin C nalazi se u majčinom mlijeku, dok se u pasteriziranom kravljem mlijeku može pronaći u tragovima.
Vitamin C se kemijski raspada pri određenim uvjetima, a mnogi od njih se pojavljuju tijekom kuhanja hrane. Raspada na temperaturi od 190°C, a prženjem hrane postižemo tu temperaturu te se vitamin C gubi (raspada se). Dužim kuhanjem može se smanjiti količina vitamina C u povrću za oko 60% vjerojatno zbog povećanog enzimskog razaranja molekule. 
Još jedan od uzroka gubitka vitamina C je ispiranje. Vitamin C je vitamin topljiv u vodi, te kada se kuha u vodi, otapa se u njoj, a ta voda se poslije baca, tj. ne konzumira se. Međutim, vitamin C se ne ispire iz svih povrća jednakom brzinom; istraživanja pokazuju da ga brokula zadržava više nego ostalo povrće.
Svježe izrezano voće ne gubu značajne količine vitamina C ako se skladišti u hladnjaku nekoliko dana. Vitamin C se potpuno gubi u zamrznutoj hrani, koja je tako skladištena duže od 2 mjeseca.