Vražja kandža

U medicinske se svrhe koristi tuberasti dio korijena, koji raste u zemlju i do metra, gdje se i nalaze djelatne tvari. Aktivne tvari su herpagozid, beta-sitosterol, prokumbid, masne kiseline, triterpeni i flavonoidi. Sve te tvari djeluju u sinergiji. Kod artritisa i reumatizma ne djeluju direktno protiv boli, već protiv upale, a njezino smanjenje rezultira smanjenjem boli.

Vražja kandža (lat. Harpagophytum procumbens) biljka je koja prirodno pridolazi na jugu Afrike, a zbog iznimnih ljekovitih svojstava je proširena po Europi. Za to je zaslužan njemački liječnik Otto Heinrich Volk koji se uvjerio u iznimnu ljekovitost vražje kandže dok je živio u Namibiji tijekom Drugog svjetskog rata. Najviše se i koristi u Njemačkoj koja ju je službeno odobrila za liječenje artritisa, bolova u križima, koljenu te kao sastojak brojnih antireumatskih pripravaka.

Njeno je djelovanje pojačano u kombinaciji s indiijskim tamjanovcem i glukozaminom.

U medicinske se svrhe koristi tuberasti dio korijena, koji raste u zemlju i do metra, gdje se i nalaze djelatne tvari. Aktivne tvari su herpagozid, beta-sitosterol, prokumbid, masne kiseline, triterpeni i flavonoidi. Sve te tvari djeluju u sinergiji. Kod artritisa i reumatizma ne djeluju direktno protiv boli, već protiv upale, a njezino smanjenje rezultira smanjenjem boli.

Istraživanja su pokazala kako uzimanje vražje kandže smanjuje bol za 8 do 12 tjedana i poboljšava tjelesno funkcioniranje u osoba s osteoartritisom.

Kod osoba koje su koristile vražju kandžu zabilježeno je isto djelovanje kao i kod osoba koje su koristile lijekove, međutim kod osoba koje su koristile vražju kandžu nisu zabilježene nuspojave.

Istraživanja su pokazala kako vražja kandža u roku od 4 tjedna ublažava bolove u leđima, vratu, ramenima i mišićima.

Osobe koje su sudjelovale u istraživanju napominju kako su veće olakšanje od bolova osjetili tijekom primjene vražje kandže nego nekih medicinskih lijekova.