Probavni sustav prerađuje hranu na dva načina: mehaničkom i kemijskom probavom.

Mehanička probava uključuje fizičku razgradnju hrane na manje komade, uključujući žvakanje u ustima i peristaltičke kontrakcije ili mišićne kontrakcije koje pomiču hranu kroz ostatak probavnog trakta. Ali mehanička probava nije dovoljna. Čestice hrane moraju se razgraditi u osnovne jedinice da bi ih tijelo apsorbiralo. Kemijska probava to čini uz pomoć probavnih enzima.

Enzimi su biološki katalizatori, uglavnom izgrađeni od proteina, koji ubrzavaju metaboličke reakcije u našem tijelu.

Enzimi su esencijalne molekule tijela i bez njih život ne bi bio moguć. Enzim se veže na jednu ili više molekula reaktanata kako bi katalizirao kemijsku reakciju. Ovi reaktanti su supstrati enzima. Dio enzima na koji se supstrat veže naziva se aktivno mjesto jer se tu odvija kataliza. Kataliza je proces ubrzavanja kemijske reakcije pomoću katalizatora.

Većina enzima izgrađena je od proteina, koji se sastoje od aminokiselina koje su povezane u lanac. Niz aminokiselina prisutan na aktivnom mjestu i njihova 3D orijentacija daju aktivnom mjestu njegovu posebnu veličinu i oblik. Zbog toga je aktivno mjesto enzima jedinstveno dizajnirano da se veže za određenu metu i katalizira određenu reakciju. Drugim riječima, svaka reakcija treba svoj poseban enzim.

Funkcija probavnih enzima

Probavni enzimi pomažu u probavi hrane. Hrana koju jedemo sastoji se od ugljikohidrata, lipida, proteina i nukleinskih kiselina. Jedemo te biomolekule jer ih naše tijelo treba za rast i oporavak. Ali naše tijelo ih ne može primiti u velikom obliku jer su preveliki da bi se apsorbirali u crijevima i ušli u krv. Naši probavni enzimi to ispravljaju pretvarajući te velike esencijalne biomolekule u manje građevne blokove prekidajući kemijske veze između njih.

Probavni enzimi proizvode se u različitim dijelovima probavnog sustava i na kraju se dodaju polu-tekućoj hrani koja prolazi kroz probavni trakt.

Vrste probavnih enzima

Probavni enzimi mogu se klasificirati u tri glavne kategorije na temelju vrste molekula na koje djeluju: amilaze, proteaze i lipaze.

Amilaze

Amilaza je probavni enzim koji pretežno luče gušterača i žlijezde slinovnice, a nalazi se u drugim tkivima u vrlo malim količinama. Amilaza je prvi put opisana početkom 1800-ih i smatra se jednim od prvih enzima u povijesti koji je znanstveno istražen. U početku je nazvana dijastaza, ali je kasnije preimenovana u amilazu početkom 20. stoljeća.

Glavna funkcija amilaze je razgradnja složenih ugljikohidrata u jednostavnije šećere koji se mogu lako apsorbirati u krvotok i koristiti kao izvor energije. Postoje tri glavne klase enzima amilaze: alfa-, beta- i gama-amilaza, a svaka djeluje na različite dijelove molekule ugljikohidrata. Alfa-amilaza se može naći kod ljudi, životinja, biljaka i mikroba. Beta-amilaza se nalazi u mikrobima i biljkama. Gama-amilaza se nalazi u životinjama i biljkama.

Proteaze

Proteaze ili proteolitički enzimi odnose se na skupinu enzima čija je katalitička funkcija razgradnja proteinskih molekula. Proteini su dugi lanci aminokiselina spojeni peptidnim vezama. Proteaze djeluju hidrolizirajući peptidne veze, iako sposobnost proteaza da razbiju različite peptidne veze varira. Proteaze se proizvode u želucu i gušterači, nakon čega se otpuštaju u probavni trakt.

Peptidi su kratki nizovi aminokiselina. Neke proteaze kataliziraju pretvorbu proteina u kratke peptide. Ove peptide često je potrebno dodatno hidrolizirati do pojedinačnih aminokiselina. To čini podgrupa proteaza zvanih peptidaze.

Lipaze

Lipaze su enzimi koje izlučuje gušterača koja razgrađuju lipide (masnoće) u duodenumu tankog crijeva. Lipaze pretvaraju lipide u njihove sastavne podjedinice: masne kiseline i glicerol.

Žuč je tekućina koju proizvodi jetra i pohranjuje se u žučnom mjehuru. Žuč i izlučevine gušterače otpuštaju se u tanko crijevo tijekom probave hrane. Igra vitalnu ulogu u probavi lipida jer djeluje kao emulgator, razbijajući velike masne kuglice u manje kapljice. Emulgirane masti imaju veću površinu za rad lipaza i stoga se razgrađuju mnogo brže.

Žuč je također izvrsno otapalo. Ova značajka ju čini idealnim medijem za interakciju lipida s enzimima koji cijepaju lipide.

Prednosti probavnih enzima

Probavni enzimi neophodni su za razgradnju čestica hrane u tvari koje se mogu apsorbirati. Nedostatak ovog procesa može dovesti do loše probave i pothranjenosti.

Kada određeni probavni enzimi nisu u funkciji, dolazi do intolerancije na laktozu.

Intolerancija na laktozu

Intolerancija na laktozu je probavno stanje koje karakterizira nemogućnost potpune probave laktoze, značajnog šećera koji se nalazi u mliječnim proizvodima. Osobama s intolerancijom na laktozu nedostaje enzim laktaza koji razgrađuje laktozu na galaktozu i glukozu, dva manja apsorbirajuća šećera. Šećer laktoza se ne može apsorbirati u tankom crijevu, pa ostaje u probavnom traktu. Kao rezultat toga, osobe s intolerancijom na laktozu mogu doživjeti simptome proljeva, plinova i nadutosti nakon konzumiranja mliječnih proizvoda.

Intolerancija na laktozu je bezopasna, ali njezini simptomi mogu biti neugodni i uzrokovati nelagodu i bol. Kako bi izbjegli ove simptome, osobe s intolerancijom na laktozu mogu jesti mliječne proizvode bez laktoze u kojima je laktoza već podijeljena na galaktozu i glukozu dodatkom enzima laktaze.

Suplementi probavnih enzima

U kliničkim studijama suplementi probavnih enzima pokazali su da:

• Ublažavaju neugodne simptome loše probave. Nepravilno probavljena hrana važan je čimbenik u stvaranju probavnih problema kao što su plinovi, nadutost, povremena žgaravica i/ili probavne smetnje te nepravilan rad crijeva.
• Ublažavaju probavne tegobe. Ako se hrana ne probavlja pravilno, može iritirati i potencijalno oštetiti osjetljivu crijevnu sluznicu. S vremenom, ova iritacija može smanjiti naš probavni kapacitet i spriječiti našu sposobnost da iskoristimo dobrobiti hrane koju jedemo.
• Poboljšavaju rad crijeva. Promicanje pravilne probave potiče zdravo crijevno okruženje i pomaže u ublažavanju povremenog zatvora i nepravilnosti.

Ovaj članak ima isključivo informativnu svrhu i ne treba ga smatrati medicinskim savjetom, niti ga koristiti umjesto profesionalne medicinske dijagnoze ili liječenja. Ako imate bilo kakvih nedoumica ili pitanja o svom zdravlju, razgovarajte s kvalificiranim medicinskim djelatnikom. Informacije navedene u ovom članku nisu namijenjene dijagnosticiranju, liječenju ili prevenciji bilo koje bolesti.